Bakterijska vaginoza

Bakterijska vaginoza nastaje kada dođe do prekomernog rasta bakterija koje su inače sastavni deo fiziološke mikroflore vagine. Bakterijskoj vaginozi su najviše podložne ženske osobe koje su seksualno aktivne, ili ženske osobe koje su u reproduktivnom periodu, iako se ovaj tip infekcije može javiti u bilo kojoj starosnoj grupi. Ipak, treba naglasiti da ženske osobe koje nikada nisu imale seksualne odnose retko mogu oboleti od bakterijske vaginoze.

urogenitalna infekcija

Za razliku od polno prenosivih bolesti, poput infekcija gonokokom ili hlamidijom, bakterijska vaginoza se ne može preneti seksualnim putem.

Kako nastaje bakterijska vaginoza?

Različite bakterije čine prirodnu mikrofloru vagine. “Dobre“ bakterije, tzv. laktobacili, zaduženi su za održavanje normalne pH vrednosti vagine, a samim tim predstavljaju i prvu liniju odbrane od “loših” bakterija, koje su takođe prisutne u vagini. “Loše” bakterije, poput Gardnerella vaginalis, Micoplasma hominis i sl., mogu se iznenada nekontrolisano razmnožiti ukoliko dođe do poremećaja u kiselosti vagine.

Bakterijska vaginoza, dakle, nije infekcija u pravom smislu te reči, već je u pitanju posledica narušene ravnoteže prirodne mikroflore vagine.

Kiselost vagine mogu narušiti: česta irigacija (ispiranje), parfimisane kupke, vaginalni sprejevi, nedovoljno ispran veš za čije se pranje koriste jaki deterdženti i omekšivači, kao i često menjanje seksualnih partnera.

Bakterijska vaginoza simptomi

Polovina ženskih osoba koje imaju bakterijsku vaginozu nema nikakve simptome. Kada se jave, simptomi bakterijske vaginoze uključuju:

  • pojačan vaginalni sekret, neprijatnog mirisa, čiji se intenzitet povećava neposredno posle seksualnog odnosa
  • svrab i peckanje
  • bol pri mokrenju (nešto ređe)

Komplikacije

Uz blagovremenu i adekvatnu terapiju, bakterijska vaginoza ne može ostaviti trajna oštećenja po reproduktivno zdravlje žene. Ukoliko se ne leči na vreme, bakterijska vaginoza može dovesti do sledećih komplikacija:

  • Prevremeno rođenje deteta
    Trudnice kod kojih je konstatovana bakterijska vaginoza su izložene riziku od prevremenog porođaja i maloj telesnoj težini novorođenčeta.
  • Povećan rizik od polno prenosivih bolesti
    Ženske osobe koje boluju od bakterijske vaginoze su izložene većem riziku od polno prenosivih bolesti. Takođe, osobe koje su HIV pozitivne mogu lakše preneti virus na svog partnera.
  • Povećan rizik od razvoja infekcije nakon pojedinih zahvata
    Osobe kod kojih je izvršena kiretaža ili histerektomija su izložene većem riziku od razvoja infekcija ukoliko imaju bakterijsku vaginozu.
  • Povećan rizik od zapaljenske bolesti male karlice
    Bakterijska vaginoza može dovesti do infekcije materice i jajovoda – stanja koje se naziva inflamatorna bolest male karlice i koje može dovesti do infertiliteta.

Dijagnoza

Prva indikacija da treba da se obratite lekaru jeste pojava sekreta neprijatnog mirisa. Prisustvo sekreta je takođe i prvi pokazatelj da se radi o bakterijskoj vaginozi, ali ginekolog može posumnjati i na trihomonijazu ili gonoreju, jer obe infekcije izazivaju pojačan sekret.

Vaginalnim brisom se može utvrditi tačna kiselost vagine. Ukoliko je pH vaginalnog sekreta veći od 4.5, sasvim je izvesno da se radi o bakterijskoj vaginozi.

Ukoliko se brisom utvrdi da postoji smanjen broj laktobacila, praćen mešovitom mikroflorom, može se reći da se radi o bakterijskoj vaginozi, naročito ukoliko su prisutni i gorepomenuti činioci (povećana kiselost vaginalne sredine).

Kod osoba za koje se sumnja da boluju od bakterijske vaginoze, mogu se detektovati i takozvane “CLUE” ćelije u razmazu vaginalnog brisa. Ove ćelije su inače epitelnog porekla i predstavljaju indirektni znak da postoji bakterijska vaginoza.

Lečenje

Za lečenje bakterijske vaginoze se obično prepisuju antibiotici – metronidazol i klindamicin, koji se mogu uzimati u formi vaginaleta ili tableta. Primena može biti lokalna ili sistemska, shodno antibiogramu.

Tokom terapije se ne preporučuje upražnjavanje seksualnih odnosa.

Prevencija

Pošto tačan mehanizam nastanka bakterijske vaginoze nije u potpunosti poznat, mere prevencije mogu u izvesnoj meri da pomognu da se osoba zaštiti od nastanka ove bolesti. Ipak, ni te mere ne znače da će osoba biti potpuno zaštićena.

Preventivne mere uključuju:

  • izbegavanje jakih, parfimisanih sredstava za intimnu higijenu
  • izbegavanje čestog ispiranja vagine
  • izbegavanje mehaničkih kontraceptivnih sredstava (spirala, dijafragma, itd.)
  • zaštićene seksualne odnose.