Dijabetes melitus (šećerna bolest)

Dijabetes (diabetes mellitus, šećerna bolest) je hronični metabolički poremećaj koji se karakteriše trajnom hiperglikemijom, odnosno povišenim nivoom šećera u krvi. Dijabetes nastaje usled male (ili nepostojeće) sekrecije insulina ili usled neadekvatnog iskorišćavanja postojećeg insulina. Takođe može nastati i usled kombinacije ova dva mehanizma.

merac secera u krvi i insulin

Ukoliko se ne leči, dijabetes dovodi do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija kao što su srčana oboljenja, moždani udar, oštećenje vida, bolesti bubrega, oštećenja centralnog nervnog sistema i perifernih nerava.

Iako postoji mnogo faktora koji doprinose nastanku dijabetesa, najčešći uzročnici su:

  • familijarna predispozicija
  • gojaznost
  • stres
  • fizička neaktivnost

Pojavi dijabetesa često prethodi predijabetesno stanje, koje karakteriše nivo šećera u krvi koji je viši od normalnog, ali nedovoljno visok da bi se dijagnostikovao dijabetes. Bez terapije, koja uključuje promenu ishrane i fizičku aktivnost, predijabetes može preći u dijabetes tipa 2. Upravo iz ovog razloga je rana dijagnostika od presudnog značaja.

Tipovi dijabetesa

U zavisnosti of etiopatogenetskih mehanizama, postoji nekoliko tipova dijabetesa.

Dijabetes tip 1

Dijabetes tip 1, poznat i kao juvenilni dijabetes, javlja se kod mlađih osoba (pre 30 godine života), najčešće u vreme puberteta. U osnovi ovog tipa dijabetesa je autoimuni proces koji uništava beta-ćelije pankreasa koje luče insulin, što uzrokuje odsustvo insulina u cirkulaciji i posledičnu hiperglikemiju. Veliki broj pacijenata sa ovim tipom dijabetesa ima familijarnu predispoziciju.

Tip 1 dijabetesa je insulin-zavisan, tako da je neophodna doživotna primena injekcione supstitucione terapije (nadoknada insulina).

Dijabetes tip 2 

Dijabetes tip 2  je najčešći tip dijabetesa od kojeg boluje više od 170 miliona ljudi širom sveta. Nastaje usled različitih abnormalnosti na nivou perifernih tkiva tj. usled smanjene osetljivosti tkiva na insulin. Do hiperglikemije dovodi nemogućnost organizma da adekvatno iskoristi insulin i na taj način smanji nivo šećera u krvi posle obroka.

Jedan od najznačajnijih faktora nastanka dijabetesa tipa 2 je gojaznost, posebno u visoko industrijalizovanim zemljama i zemljama u razvoju. Pored gojaznosti, na porast učestalosti ovog tipa dijabetesa utiču i smanjena fizička atkivnost, stres i loše životne navike kao što je pušenje.

Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes nastaje u trudnoći i obično prolazi  posle 6 nedelja od porođaja. Najčešće se dijagnostikuje između 24. i  26. nedelje trudnoće. Iako je gestacijski dijabetes prolazan, trudnoća praćena dijabetesom se smatra visokorizičnom i zahteva redovnu kontrolu i lečenje dijabetesa za vreme trajanja trudnoće. 

Moguće komplikacije nelečenog dijabetesa u trudnoći su: makrozomija, urođene anomalije, žutica, poremećaj funkcije pluća, itd.

Simptomi dijabetesa

Simptomi dijabetesa su:

  • učestalo mokrenje, naročito u toku noći
  • polidipsija (pojačan osećaj žeđi)
  • pojačan apetit
  • umor
  • malaksalost
  • modrice koje sporo prolaze
  • zamućenje vida
  • mršavljenje uprkos uobičajenom dijetetskom režimu (tipično za tip 1)
  • osećaj peckanja u ekstremitetima, šakama i stopalima (tipično za tip 2)

Kod osoba koje boluju od dijabetesa tipa 1, simptomi se mogu javiti naglo, dok se u slučaju dijabetesa tipa 2 javljaju postepeno, ili čak mogu u potpunosti izostati.

Simptomi dijabetesa se ponekad mogu javiti nakon virusne infekcije.

Dijagnoza dijabetesa

Dijabetes se dijagnostikuje analizom krvi i glikoziliranog hemoglobina (HbA1c).

Za analizu krvi je potrebno uzdržavanje od hrane i pića najmanje 8 sati pre uzorkovanja. Nivo šećera u krvi manji od 5.6 mmol/L se smatra normalnim. Rezultat koji ukazuje na vrednosti između 5.6 do 6.9 mmol/L smatra se predijabetesom. Dva odvojena testa nivoa šećera od 7.0 mmol/L ili više indikacija su za OGTT test.

Za analizu glikoziliranog hemoglobina nije potrebno uzdržavanje od hrane i pića. Njime se meri procenat šećera u krvi koji je vezan za hemoglobin i to u periodu tokom poslednja dva do tri meseca. Što je nivo šećera u krvi viši, nalaz će pokazati i povišen nivo hemoglobina vezanog za njega. Dva nalaza sa rezultatom od 6.5% ili više ukazuju na prisustvo dijabetesa. Nalaz niži od 5.7% se smatra normalnim dok rezultat između 5.7 i 6.4% ukazuje na predijabetes.

Ukoliko rezultati ovog testa nisu dosledni i daju različite rezultate pri svakom testiranju (što može biti slučaj u trudnoći), vrše se dalje analize.

Nasumični test krvi se odnosi na uzorkovanje u nasumičnom periodu, nezavisno od vremena poslednjeg obroka. Nivo šećera u krvi koji premašuje 11.1mmol/L  ukazuje na dijabetes.

Oralni test tolerancije na glukozu (OGTT) je test za koji je nužno prethodno obaviti običan test krvi na glukozu. Odmah potom, potrebno je da pacijent ispije odgovarajući rastvor glukoze, posle čega se nivo šećera u krvi meri tokom naredna dva sata. Nivo šećera u krvi manji od 7.8mmol/L je normalan. Više od 11.1mmol/L posle istekla dva sata ukazuje na dijabetes. Rezultat između 7.8 i 11.1mmol/L ukazuje na predijabetes.

Lečenje dijabetesa

Osnovni cilj terapije dijabetesa je regulisanje nivoa glukoze u krvi. 

Dijabetes tip 1 se leči:

  • preparatima insulina
  • fizičkom aktivnošću
  • dijetetskim režimom

Dijabetes tip 2 se leči:

  • medikamentozno (oralnim lekovima) 
  • dijetetskim režimom
  • fizičkom aktivnošću
  • insulinom

Pravilna ishrana zauzima centralno mesto u lečenju dijabetesa, jer pored regulisanja nivoa glukoze u krvi, ona omogućava i regulisanje telesne mase, čime se istovremeno sprečavaju i kardiovaskularne komplikacije koje nastaju usled dijabetesa.