Bubrezi

Bubrezi su parni organi čiji je zadatak da eliminišu višak vode i sve otpadne produkte metabolizma iz krvi. Osim toga imaju ulogu u procesu produkcije crvenih krvnih zrnaca i regulaciji krvnog pritiska i elektrtrolita.

Ljudsko telo se sastoji od 60% vode, a naši bubrezi čiste svu krv 40 puta dnevno, što je ukupno 200 litara krvi. Iz krvi bubrezi odstranjuju otpadne supstance koje se izlučuju mokraćom.

Za bolesti bubrega je karakteristično da su često asimptomatske zbog čega se smatra da skoro 90 odsto osoba uopšte ne zna da ima bolest i ne leči se, sve dok ne bude kasno. Otprilike jedna od deset odraslih osoba ima neki oblik bolesti bubrega. Zbog toga je veoma važno obratiti pažnju na neke rane znake i što pre se obratiti lekaru.

 

Rani znaci bolesti bubrega

  1. Pojačana potreba za noćnim mokrenjem U slučaju da tokom noći nekoliko puta ustajete kako biste urinirali, potražite lekarsku pomoć. Bitno je imati na umu i da unos tečnosti u večernjim satima, može da isprovocira noćno mokrenje.
  2. Oticanje tela – Oštećeni bubrezi nisu u stanju da filtriraju so, usled čega dolazi do otoka (edema) zglobova, stopala i nogu, a posebno u jutarnjim časovima moguća je i pojava otoka oko očiju.
  3. Umor – Anemija je često jedan od prvih znakova oboljenja bubrega. Zdravi bubrezi luče hormon eritropoetin, koji šalje signal koštanoj srži da stvara crvena krvna zrnaca. Ukoliko je poremećena funkcija bubrega, oni ne luče dovoljne količine eritropoetina, što za posledicu ima smanjen broj crvenih krvnih zrnaca. Anemija je česta u srednjim stadijumima bolesti.
  4. Promene u urinu – pojava krvi u urinu može biti posledica kamena u bubregu, ili infekcije urinarnog trakta. Zdravi bubrezi filtriranjem sprečavaju da krv dospe u urin. Ukoliko je u urinu prisutna krv, urin je tamne boje, a nekada pacijent može i okom da primeti ostatke krvi u urinu, Bela pena u urinu često ukazuje na visok nivo albumina, jer oštećeni bubrezi nisu u stanju da filtriranjem zadrže proteine.

 

Kasni znaci bolesti bubrega

Kasnije, u 4. ili 5. stadijumu bolesti, javljaju se simptomi i znaci koji ukazuju na veća oštećenja, koja nastaju jer bubrezi tada nisu u stanju da filtriraju otpadne materije te se one nakupljaju u krvotoku. Nažalost to su momenti kada je možda pacijentima već potrebna dijaliza i /ili transplantacija bubrega.

  1. Suva koža koja svrbi – Bubrezi svojim radom utiču na balans minerala u krvi, međutim u najtežim fazama bolesti, bubrezi ne mogu da održavaju normalan balans, te se višak minerala (najčešće fosfora) može taložiti u koži i izazvati svrab. Usled nagomilavanja toksina koža poprima nezdravu bledu ili žućkastu boju. Moguće je da potamni i da se na njoj pojave promene slične bubuljicama. Simptomi uznapredovale faze bolesti bubrega ispoljavaju se na noktima, pa gornji deo nokta u nekim slučajevima pobeli.
  2. Gubitak apetita – Toksini koji se talože u organizmu utiču i na slabljenje apetita. Smatra se da jedna trećina pacijenata u završnim stadijumima bolesti bubrega, zbog nakupljanja štetnih materija, oseća metalni ukus u ustima. Moguća je i pojava mučnine praćene povraćanjem.
  3. Grčevi – Usled ozbiljne bolesti bubrega, dolazi do disbalansa elektrolita i pojave grčeva u nogama ili rukama. Pacijenti imaju osećaj i da ih neko iglicama bode u noge. Oko 25 odsto pacijenata na dijalizi razvilo je, prema nekim podacima, sindrom nemirnih nogu.

 

Laboratorijska dijagnostika

Dobro je to što se za  detekciju bubrežnih oboljenja mogu koristiti uobičajene i vrlo pristupačne biohemijske i hematološke analize koje treba uraditi što pre, najbolje već pri pojavi ranih znakova oboljenja bubrega.

Najčešće se pristupa određivanju krvne slike, pre svega hemoglobina, zatim određivanje koncentracije uree, azota u krvi [blood urea nitrogen (BUN)], kreatinina i klirens kreatinina. Ovi parametri daju veoma važne informacije o funkciji pre svega bubrega, ali i jetre, srca i drugih organa.

Za proveru rada bubrega i određivanje faze bolesti veoma je značajan i test koji utvrđuje brzinu glomerularne filtracije (GFR). Na osnovu rezultata GFR lekar može odrediti u kojoj je fazi bolest bubrega.

 

 

Urea

Da bi telo normalo funkcionisalo, neophodno je da balans vode i elektrolita u organizmu bude konstantno regulisan, uz eliminaciju otpadnih produkta metabolizma iz krvi, od kojih su najznačajniji urea i kreatinin.

 

Šta je urea

Urea je krajnji produkt metabolizma belančevina, nastaje u procesu razgradnje proteina u jetri u ciklusu uree, a izlučuje se putem bubrega tj. mokraće. Iz tog razloga nivo uree u krvi ukazuje kako na funkciju bubrega tako i na funkciju jetre a u određenim stanjima i na funkciju srca.

Za 24 h čovek izlučuje putem mokraće oko 30 grama uree. Količina izlučene uree je utoliko veća što je ishrana bogatija proteinima. Azotemija ili uremija predstavlja gomilanje azotnih jedinjenja u krvi zbog poremećene funkcije bubrega.

 

Šta je urea test iz krvi ?

To je standardan i čest test krvi koji pokazuje nivoe uree u krvi i time otkriva značajne informacije o očuvanosti funkcije bubrega. Analizu je potrebno uraditi:

  • Kod sumnji na oboljenje ili oštećenje bubrega
  • Za procenu bubrežne funkcije, u stanjima hroničnih bolesti poput dijabetesa i povišenog krvnog pritiska
  • Za praćenje uspešnosti dijalize
  • Zajedno sa drugim biohemijskim parametrima može biti pokazatelj raznih stanja i bolesti organizma, poput oštećenja jetre, obstrukcije urinarnog trakta, gastrointestinalnog krvarenja

 

Uzroci povećanja nivoa koncentracije uree mogu biti i stanja i oboljenja nebubrežnog porekla:

  • Dehidratacija (nedovoljno uzimanje vode u dužem periodu, dijareja, povraćanje..)
  • Bolesti srca (srčana insuficijencija, srčani udar)
  • Gastrointestinalno krvarenje
  • Obstrukcija urinarnog trakta (zastoj u normalnom radu komponenata bešike I izlučivanja mokraće)
  • Šok
  • Opekotine
  • Proteinska dijeta
  • Lekovi (poput nekih antibiotika)

Snižene vrednosti uree se retko javlaju, i mogu se javiti u slučajevima hiperhidratacije (uzimanje prevelike količine tečnosti), smanjenog unosa proteina i/ili gladovanja.

 

 

Kreatinin

Kreatinin nastaje kao prouzvod razlaganja kreatina i fosfokreatina koji se gotovo isključivo nalaze u mišićima. Kao takav, on se neprestano stvara, cirkuliše u krvi i eliminiše iz organizma preko bubrega. Kada bubrezi funkcionišu normalno, nivo kreatinina u krvi je konstantan i zato je on veoma dobar pokazatelj rada bubrega.

 

Određivanje koncentracije kreatinina se koristi u:

  • dijagnostici i lečenju bubrežnih oboljenja
  • koristan je u proceni glomerularne funkcije bubrega i u praćenju uspešnosti dijalize mada u odnosu na ureu sporije reaguje na hemodijalizu.
  • bitan je faktor u praćenju rada nakon transplantacije bubrega
  • kod sumnje na promenjenu normalnu fiziološku funkciju bubrega, usled povišenog krvnog pritiska i postojanja diabetes mellitusa.

 

Nivo kreatinina u serumu nije osetljiv na rana bubrežna oboljenja. U serumu varira u zavisnosti od starosti, telesne težine i pola pacijenta.

 

  • Povišen nivo kreatinina u krvi – često se tumači kao znak poremećaja funkcije bubrega, kod prepreka u mokracnim putevima ili ostecenja funkcije bubrega nekim lekovima ili otrovima, kao i kod dehidratacija. Povecane koncentracije kretininina u krvi mozemo ocekivati kod jacih fizickih aktivnosti kao I kod konzumacije steroida.
  • Niske vrednosti kretinina se ocekuju kod trudnica kao I kod zena uopste.

 

Procena brzine glomerularne filtracije (GFR)

Brzina glomerularne filtracije (GFR) je široko prihvaćena kao najbolja opšta mera funkcije bubrega. Formula za izračunavanje GFR, pored vrednosti  kreatinina u serumu, uzima u obzir i druge promenljive, poput godine rodjenja  i pola.

U početnim fazama bolesti dolazi do pojačanog rada bubrega, pa vrednosti GFR mogu biti i iznad normale, što ako se uoči daje mogućnost sprečavanja napredovanja bolesti.

 

Klirens kreatinina

Klirens kreatinina je jos jedan od pokazatelja koliko efikasno bubrezi filtriraju kreatinin iz krvotoka i izlucuju putem urina. Klirens kreatinina se određuje merenjem nivoa kreatinina u uzorku 24-časovnog urina i u uzorku seruma koji je uzet u istom periodu kad i urin. Pored krvi i 24 h urina nephodni su i podaci o telesnoj tezini i telesnoj visini.

 

Vrsta uzorka i priprema

U Aqualab laboratoriji analiza uree i kreatinina se vrši iz venske krvi i iz urina, a za određivanje se primenjuje spektrofotometrijska metoda. Preporuka za pripremu je da se ispoštuje 12 – časovno gladovanje, kao i da se ne uzima terapija neposredno pre vađenja krvi (uz prethodnu konsultaciju sa lekarom). Za analizu kreatinina iz urina može biti potreban i sav  urin proizveden u 24 časa.

Sakupljanje 24 h urin: prvi jutarnji urin se odbaci a svaki naredni urin u toku 24 casa se sakuplja u bocu .

 

Cena analiza

Cena svih analiza je usklađena sa metodom i načinom rada i može se pogledati na sajtu u rubrici cenovnik.

 

 

Lečenje

Kod oboljenja bubrega je od najvećeg značaja prepoznati rane znake oboljenja, te uz redovnu kontrolu postavljanje dijagnoze i lečenje treba da sprovede ordinirajući doktor uzimajući u obzir i laboratorijske i kliničke pokazatelje.

Pri tumačenju rezultata treba uzeti u obzir i prateće faktore kao što su godine starosti, fizičko stanje, pol, istoriju ranijih bolesti i druge parameter koji utiču na određivanje “normalnog” opsega laboratorijskih nalaza. Pacijenti  se nakon dobijanja laboratorijskih nalaza mogu javiti kod doktora u poliklinikama i ordinacijama Family medica koje rade u sklopu ovog sistema.

 

Autor teksta

Aleksandra Galić

Dipl. farmaceut- medicinski biohemičar