Hašimoto (Hashimoto tireoiditis) bolest

Hashimoto tireoiditis (Hašimoto tireoiditis, autoimuni tireoiditis ili hronični limfocitni tireoiditis) nastaje usled atrofije štitne žlezde, pri čemu imuni sistem čoveka počinje da proizvodi antitela koja napadaju upravo štitnu žlezdu i smanjuju njenu funkciju. U tom procesu tiroidna žlezda ne uspeva da proizvede dovoljno hormona - T4 (tiroksina) i T3 (trijodtironina).

Hashimoto - Uvećana štitna žlezda

Upravo iz tog razloga, Hašimotova bolest je jedan od glavnih uzročnika hipotireoze tj. smanjene funkcije štitaste žlezde.

Ovu autoimunu bolest i njene simptome prvi put je opisao japanski lekar Hakaru Hashimoto još na početku 20.veka. Od tada ovaj sindrom nosi njegovo ime.

Štitna žlezda igra esencijalnu ulogu u zdravlju čoveka, prvenstveno jer reguliše metabolizam telesnih ćelija, uključujući regulaciju telesne temperature i telesne težine, rad srca, funkciju kostiju i njihovu gustinu i masu, itd.

Uzroci nastanka Hašimotove bolesti

Kao i za većinu autoimunih poremećaja u koje spada i Hashimotova bolest, i dalje ne postoji precizno objašnjenje za njen nastanak. Pitanje zašto se imuni sistem, umesto protiv virusa ili bakterija, okreće protiv sopstvenih zdravih ćelija i dalje je velika nepoznanica.

Ipak, smatra se da kombinacija faktora rizika i okidača iz spoljne sredine doprinosi pojavi ove bolesti.

Faktori rizika

Kao što je pomenuto, izvesni faktori rizika čine neke osobe podložnijima od razvijanja ovog oboljenja. U te faktore spadaju:

Familijarna predispozicija – ukoliko je neko u užoj familiji već bolovao od Hashimotove bolesti, postoje velike šanse da će se bolest preneti i na sledeće generacije kroz genetski materijal. Razvijanju bolesti su takođe podložnije i osobe koje imaju familijarnu predispoziciju za ostala hronična autoimunska oboljenja, poput multiple skleroze, dijabetes melitus tip 1 (T1D), lupus, Grejvsova bolest, i sl.

Pripadnost ženskom polu – procenjuje se da na svaku mušku osobu koja oboli od Hašimotove bolesti dolazi 4 ženske osobe koje obolevaju od ove bolesti. To znači da su osobe ženskog pola izložene skoro 4 puta većem riziku od oboljevanja.

Izloženost zračenju – poznato je da je štitna žlezda izrazito osetljiva na zračenje. Ovo saznanje implicira da izloženost zračenju bilo kog tipa može nepovoljno uticati na štitnu žlezdu, dovodeći do nastanka benignih ili malignih tumora, tiroidnih nodula, i autoimunih oboljenja kao što je Hashimoto bolest.

Simptomi Hašimotove bolesti

Hashimoto tireoiditis je izrazito tiha bolest i često je asimptomatska, pogotovo u svojim početnim fazama.

Klinička slika i hormonalni status pacijenata koji su u početnim fazama razvoja bolesti su u granicama referentnih vrednosti i nisu praćeni nikakvim simptomima.

Simptomi Hašimotove bolesti podsećaju na simptome hipotiroizma, a tu spadaju:

  • hronični umor
  • konstipacija
  • bleda i suva koža
  • nadutost lica
  • krti nokti
  • uvećan jezik
  • bol u mišićima i ukočenost
  • bol u zglobovima i smanjena fleksibilnost
  • obilno i produženo menstrualno krvarenje
  • depresija
  • gubitak pamćenja i koncentracije

Kod osoba sa pozitivnom porodičnom anamnezom, izuzetno je bitno pravovremeno vršiti kontrolne analize i preventivno koristiti suplemente i težiti izbalansiranoj ishrani.

Ukoliko dođe do subkliničke faze, nastupiće izvesni simptomi bolesti koji će ukazati na smanjenu funkciju štitne žlezde a često će i sama žlezda biti uvećana.

Komplikacije

Hashimoto bolest izazvana hipotiroizmom može dovesti do nekoliko zdravstvenih komplikacija.

Struma (gušavost) – uvećanje štitne žlezde koje može ali i ne mora da proizvede komplikacije. Ukoliko se struma dovoljno uveća, može izvršiti kompresiju na ezofagus i traheje, otežavajući disanje.

Kardiovaskularna oboljenja – kod osoba koje boluju od Hašimotove bolesti uočava se i visok nivo holesterola u krvi, što za posledicu može imati aterosklerozu, pa čak i infarkt miokarda.

Miksedem – usled nakupljanja mukopolisaharida u dermisu, javljaju se edemi na različitim delovima tela (oko očiju, na rukama, nogama, abdomenu, itd.)

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu odgovarajućih laboratorijskih ispitivanja, kliničkoj slici i prisustvu bolesti u porodičnoj anamnezi.

Prilikom fizikalnog pregleda u okviru Hashimoto tireoiditisa se mogu naći:

  • periorbitalni edemi
  • suva, hladna i gruba koža
  • zadebljali nokti
  • bradikardija
  • arterijska hipertenzija

U okviru laboratorijskih ispitivanja se meri nivo tireoidnih hormona i tireostimulišućeg hormona (TSH) čiji je nivo u okviru ovog oboljenja povišen. Takođe se traga i za prisustvom antitireoidnih antitela (TPO) u krvi pacijenta.

Lečenje

Pacijenti sa povišenim nivoom TPO antitela ali normalnim nivoom TSH i T4 ne zahtevaju terapiju.

Kod pacijenata sa blago povišenim nivoom TSH takođe nije neophodno lečenje, ali je potebno obaviti testiranja na svakih 3-6 meseci.

Pacijenti sa izraženim hipotireoidizmom (povišen nivo TSH i niske vrednosti tireoidnih hormona) zahtevaju lečenje. Lečenje podrazumeva doživotnu supstitucionu terapiju levotiroksinom (sintetičkim hormonom). Kako bi se odredila adekvatna doza levotiroksina, naročito na početku lečenja, trebalo bi proveravati nivo TSH na svakih 6-8 nedelja dok se ne odredi odgovarajuća doza. Nakon toga, proveravanje nivoa TSH bi trebalo sprovoditi jednom godišnje.