Imuni status
Imuni status pojedinca predstavlja sveobuhvatno stanje imunog sistema organizma. Veoma je važno blagovremeno identifikovati promene imunog statusa kako bi se sprečio nastanak ozbiljnih bolesti, kao što su alergije, infektivni procesi, tumori.

Šta je imuni status?
Imuni status je odraz stanja imunog sistema čija je uloga da štiti organizam od svih činilaca koji bi mogli da naruše zdravlje.
Imunitet može biti:
- Urođeni imunitet- sastoji se od niza nespecifičnih mehanizama odbrane koji su aktivni i pre izlaganja organizma nekom antigenu.
- Stečeni ili specifični imunitet – razvija se postepeno nakon rođenja, njega čine limfociti i antitela, a podrazumeva da za svaki antigen postoji specifičan imuni odgovor koji može biti ćelijski i humoralni. Humoralni odgovor daju B limfociti tako što pri kontaktu sa antigenom luče specifična antitela, imunoglobuline. U ćelijskom odgovoru glavnu ulogu imaju T limfociti koji nakon kontakta sa antigenom luče supstance koje se nazivaju citokini. Ovaj odgovor je značajan kod virusnih i gljivičnih infekcija, kod malignih tumora, transplantacije organa.
Od ukupnog broja limfocita, 60-75% čine T-ćelije, 5-15% su B-ćelije a 10-20% su prirodne ćelije ubice NK ćelije (eng. Natural killer cells). NK ćelije su posebna grupa belih krvnih zrnaca limfocita, koji imaju ulogu u odbrani organizma protiv virusa i tumorskih ćelija.
T-ćelije se dele na CD4, CD8 i citotoksične T-ćelije koje nisu MCH (odnosno LGL ćelije-veliki granulirani limfociti).
Subpopulacije limfocita se razlikuju na osnovu uloge, vremena aktivacije u imunom odgovoru, kao i na osnovu markera koje imaju na svojoj površini.
Uzroci pojave disfunkcije imunog statusa ćelija
Uzroci pojave poremećaja funkcije imunog statusa ćelija mogu biti primarne i sekundarne imunodeficijencije, hronične inflamatorne bolesti, infekcije koje se ponavljaju, autoimune bolesti, primena imunosupresivnih terapija, poremečaj kod zarastanja rana, virusne infekcije (CMV, EBV, monitoring HIV infekcije), tumori (pre i nakon terapije citostaticima ili terapije radijacijom).
Faktori rizika
Značajnu ulogu u nastanku bolesti imaju nasledni faktori, godine života, neuhranjenost, kao i uticaj sredine (infekcija, stres, štetne materije), transplatacija organa, imunosupresivni lekovi, hemoterapija, radioterapija. Osobe sa urođenim ili stečenim deficijencijama humoralnog imuniteta su posebno osetljive na infekcije.
Simptomi bolesti
Svako narušavanje ravnoteže imuniteta ima za posledicu ćešće infekcije, alergije, pa čak i maligne bolesti, pri čemu se javljaju opšti i specifični simptomi, dok neke bolesti u početku mogu biti i bez simptoma.
Dijagnostika
Određivanje i praćenje imunog statusa organizma se u Aqualab laboratorijama vrši putem analize koja se upravo i zove IMUNI STATUS. Imuni status ćelija nam daje informacije o stanju imunog sistema i daje nam mogućnost da razlikujemo infekciju od drugih oboljenja. Kod određivanja imunog statusa ćelija, limfociti su podeljeni u subpopulacije pomoću CD-markera.
CD markeri su korisni za prepoznavanje određene populacije leukocita, kao i za ispitivanje imunoloških funkcija ili karakteristika. Kombinovanje CD markera je omogućilo specifično definisanje unutar imunog sistema.
Interpretacija rezultata
Cela savremena klasifikacija limfocita i drugih ćelija je zasnovana na prisustvu specifičnih markera, molekula koji definišu vrstu i stepen diferencijacija, a koji mogu da vežu grupe mAb (engl. Cluster of diferenciation, CD).
Na osnovu davanja brojeva CD molekulima i definisanja njihovog prisustva na površini ćelija (CD3, CD4, CD8) moguće je razlikovati određene tipove i potipove limfocita.
Važne informacije za postavljenje dijagnoze nam daju promene u T-limfocitnim subpopulacijama izražene u procentima, poput odnosa CD4/CD8, LGL ćelija i NK ćelija.
T-ćelije (površinski marker CD3+):
- povećenje: aktivacija adaptivnog imunog sistema sa infekcijama, aktivna faza autoimune bolesti, limfom T-ćelija (retko)
- smanjenje: ćelijska imunodeficijencija, terapija imunosupresivima ili citostaticima, radijacija, nus pojave nekoliko lekova, HIV infekcija, tumori
Aktivirane T-ćelije (površinski marker CD3+, HLA-DR+):
- povećanje: virusni i mikrobni tumori i autoantigeni
- smanjenje: oporavak nakon virusne infekcije
CD4-T-ćelije (površinski marker CD3+, CD4+):
- povećanje: rana faza infekcije, autoimune bolesti (reumatoidni artritis, Kronova bolest, sarkoidoza, multipla skleroza)
- smanjenje: HIV infekcija, terapija citostaticima, radijacija, terapija imunosupresivima, idiopatska CD4- limfocitopenija
CD8-T-ćelije (površinski marker CD3+, CD8+):
- povećanje: virusna infekcija, infekcija intracelularnim bakterijama, rana faza HIV infekcije
- smanjenje: autoimune bolesti (reumatoidni artritis, multipla skleroza), tumori, terapija citostaticima, radijacija, terapija imunosupresivima, kasna faza HIV infekcije
CD4-/CD8 odnos:
- povećeanje: rana faza reakcije adaptivnog imuniteta, npr. infekcijom, autoimune bolesti
- smanjenje: akutne i hronične virusne infekcije, uporne infekcije intracelularnim bakterijama, HIV infekcije
LGL-ćelije (površinski marker CD3+, CD16+, CD56+):
- povećanje: virusna infekcija, infekcija intracelularnim bakterijama, tumori
- smanjenje: predispozicija za virusne infekcije, kongenitalna imunodeficijencija
B-ćelije (površinski marker CD19+):
- povećanje: akutna infekcija Epstein-Barr virusom (EBV), Gravesova bolest, monoklonska i poliklonska B-limfocitoza, Non-Hočkin limfom
- smanjenje: terapija citostaticima, radijacija, terapija Rituximabom, ćelijska imunodeficijencija
NK-ćelije (površinski marker CD3-, CD16+, CD56+):
- povećanje: virusne infekcije, tumori, leukemije
- smanjenje: primarna i sekundarna imunodeficijencija, nakon terapije citostaticima, radijacije i/ili supresije imuniteta, nedostatak vitamina A, nuspojave nekoliko lekova
Lečenje
Kod razvijenih oboljenja lečenje se usmerava na konkretno stanje, ali je mnogo značajnije blagovremeno određivanje imunog statusa što daje mogućnost da se preduzmu mere za poboljšanje imuniteta i tako prevenira nastanak oboljenja.
Autor teksta
Katarina Radovanović
Dipl. farmaceut- medicinski biohemičar