Osteoporoza

Osteoporoza je progresivna metabolička bolest koju karakteriše smanjenje mase i gustine koštanog tkiva usled čega se povećava lomljivost kostiju. Uglavnom se javlja kod žena (u 80% slučajeva), ređe kod muškaraca, a vrlo retko kod dece.

Kod žena je najčešća tzv. postmenopauzalna osteoporoza koja nastaje zbog pada ženskog polnog hormona estrogena, a razvija se 15-20 godina nakon menopauze.

 

Šta je osteoporoza?

Osteoporoza je jedno prirodno i normalno stanje vezano za stariju životnu dob, ali je ključno odrediti da li je mineralno koštana gustina koja se inače vremenom i starenjem smanjuje, u skladu sa godinama života, ili je naglašenija. Koštanu snagu determinišu dve osnovne karakteristike: mineralna gustina kostiju (BMD) i kvalitet kostiju. Karakteristika osteoporoze je smanjenje mineralne gustine (mase) kosti i oštećenje strukture kosti, što smanjuje njenu čvrstinu, povećava fragilnost kostiju i sklonost za nastanak preloma. Najugroženiji su kičmeni pršljenovi i butna kost.

To je “nema” bolest, počinje podmuklo, uglavnom bez simptoma i često je fraktura (prelom) prvi znak oboljenja. Zato je i zovu “tihi kradljivac kostiju”. Osim preloma kao simptomi ove bolesti mogu se javiti bol u kostima, pogrbljenost i gubitak telesne visine više od 4 cm.

 

Vrste osteoporoza

Po načinu i vremenu javljanja osteoporoza može biti:

  • Primarna osteoporoza se javlja kod velikog broja žena u menopauzi, zbog smanjenog lučenja hormona estrogena, koji deluje zaštitno na kosti.
  • Sekundarna osteopoza – javlja se kao posledica drugih oboljenja ili dugotrajne primene lekova koji izazivaju demineralizaciju kostiju.
  • Senilna osteoporoza – se javlja kod starijih osoba oba pola oko 70. godine života i posledica je slabijeg metabolizma kalcijuma, a kod muškaraca i zbog smanjenog lučenja testosterona.

 

Uzroci nastanka osteoporoze

Kosti predstavljaju metabolički aktivno tkivo koje se konstantno remodeluje tokom života. U kostima se neprestano odvijaju procesi razgradnje i izgradnje, deo stare kosti biva resorbovan (razgrađen) a istovremeno se stvara nova koštana masa, i na taj način se godišnje „zameni“ oko 20% koštane mase. U normalnom stanju ta dva procesa su u ravnoteži, aktivnost osteoblasta (ćelije koje stvaraju koštani matriks i tada ga mineraliziraju) i osteoklasta (ćelije koje resorbuju kost) pod nadzorom su parathormona (PTH), kalcitonina, estrogena, vitamina D, citokina (npr. IL–1, TNF–α, GM–CSF, IL–6) i drugih lokalnih faktora, poput prostaglandina. Do gubitka koštanog tkiva dolazi kada razgradnja nadmaši stvaranje kostiju.

 

 

Maksimum kostane mase se kod oba pola postiže sredinom 20–ih godina. Muškarci imaju veću koštanu masu nego žene. Nakon postizanja maksimalne vrednosti koštane mase, ona se zadržava na tom nivou oko 10 godina, tokom kojih je izgradnja kosti jednaka razgradnji. Nakon toga preovladava gubitak koštane mase stopom od 0,3–0,5%/god. Početkom menopauze gubitak koštane mase kod žena se ubrzava kroz 5–7 god. na 3–5%/ god. Gubitak koštane mase je normalan deo starenja, ali neki ljudi gube koštanu masu mnogo brže nego normalno, jer razgradnja nadmašuje stvaranje kostiju pod uticajem različitih faktora. To može dovesti do osteoporoze i povećanog rizika od preloma kostiju.

 

Faktori rizika

Na učestalost pojave, stepen i težinu ispoljavanje osteoporoze utiču brojni faktori:

  • starost, pol, rasa
  • porodična anamneza osteoporoze (naročito fraktura kuka kod majke)
  • nizak indeks telesne mase (BMI < 19kg/m²)
  • razna oboljenja (bolesti jetre i težak alkoholizam, slaba absorpcija hranljivih materija, hipertireoza, hipogonadizam kod muškaraca, primarni hiperparatireoidizam, multipli mijelom, limfoproliferativne bolesti, mastocitoza, Kronova bolest, celijakija, gastrektomija, Kušingov sindrom, reumatoidni artritis, hronična bubrežna insuficijencija
  • razni lekovi (dugotrajno lečenje heparinom, uzimanje antiepileptika, metotreksata, tekuća ili planirana dugotrajna oralna upotreba kortikosteroida (>7,5mg prednisolona dnevno, 3 meseca ili više
  • nedovoljan unos kalcijuma, fosfora, magnezijuma i vitamina D predisponira gubitku kosti, kao i endogena acidoza
  • pušenje i fizička neaktivnost
  • pacijenti koji su imali jedan osteoporotični prelom su pod povećanim rizikom

 

Simptomi osteoporoze

Osteoporoza je dugo asimptomatska, a prvi simptom bolesti je zapravo prelom kosti. Za osteoporozu su karakteristični takozvani prelomi na minimalnu traumu kao što su pad sa sopstvene visine, podizanje tereta ili produženi kašalj. Najčešći su prelomi kuka, kičmenih pršljenova i podlaktice ali i rebara, karlice i nadlaktice. Bol u ledjima, pogrbljenost i smanjenje visine može biti znak preloma kičmenih pršljenova koji se kod teške osteoporoze nekada dešavaju čak i spontano. Ovi prelomi otežavaju i ograničavaju izvođenje aktivnosti svakodnevnog života što se manifestuje smanjenjem funkcijske sposobnosti, a neki bolesnici sa teškim funkcijskim deficitom postaju zavisni od tuđe pomoći i nege. Pored funkcijskog deficita često je narušeno i emocionalno zdravlje.

 

 

Laboratorijska dijagnostika osteoporoze

Značajno mesto u dijagnostici osteoporoze ima merenje gustine kostiju osteodenzitometrijom ( DEXA metoda, engl. DEXA- dual energy  X ray apsorbtiometry). Međutim u utvrđivanju etiologije i praćenju efekata izabrane terapije osteoporoze veoma značajnu ulogu imaju i laboratorijski markeri homeostaze koštanog tkiva:

  • markeri neorganskog matriksa:
  • kalcijum ukupni i jonizovani
  • fosfati
  • magnezijum
  • hormoni usko vezani za metabolizam ovih elemenata:
  • PTH
  • vitamin D
  • kalcitonin
  • markeri koštanog remodelovanja:
  • markeri formiranja – alkalna fosfataza- ALP, osteokalcin, fragmenti prokolagena tip 1- total P1NP
  • markeri resorpcije kostiju – beta Crosslaps, tartarat-rezistentna kisela fosfataza -TRAP, hidroksiprolin

 

Preferirani pokazatelj nivoa aktivnosti osteoblasta i formiranje kostiju je test za P1nP (ukupni prokolagen tipa 1 N-terminalni propeptid), te ako je nizak znači da telo ne proizvodi kosti.

Sa druge strane ako su visoki markeri resorpcije kostiju to znači da je aktivnost osteoklasta pojačana, a ako se osteoklasti proliferišu, to je snažan pokazatelj da je možda u pitanju neka vrsta upale.

 

 

Navedeni dijagnostički postupci se preporučuju:

  • svim ženama koje su ušle u menopauzu pre 45 godina života
  • svim ženama u postmenopauzi mlađim od 65 godina
  • svim ženama u postmenopauzi sa prelomima kosti
  • muškarcima starijim od 70 godina sa kliničkom sumnjom na osteoporozu

 

Prevencija i lečenje osteoporoze

Prevencija osteoporoze počinje od rane mladosti.

Koštana masa koja se dostigne u mladosti ključna je za kvalitet kosti u zrelom dobu i starosti. To znači da je u razvoju neophodno obezbediti adekvatan unos proteina, kalcijuma, vitamina D i drugih nutrijenata, a posebno je važno baviti se fizičkom aktivnošću koja predstavlja jak stimulator stvaranja koštane mase. Prema preporukama Svetske zdravstvene organizacije potrebno je 150 minuta nedeljno fizičke aktivnosti srednjeg intenziteta ili 75 minuta nedeljno intenzivnije fizičke aktivnosti.

 

 

Terapija osteoporoze može biti medikamentozna (antiresorptivni lekovi, anabolicki, lekovi sa heterogenim efektom), fizikalna i hirurška. U fizikalnoj terapiji potrebno je usmeriti se na povećanje opšte snage. Neophodan je rad na mišićnom sistemu i poboljšanju ravnoteze, jer štite od padova i preloma.

Terapiju obavezno treba sprovoditi nakon pregleda kod ordinirajeg doktora, što naši pacijenti mogu učiniti u poliklinikama i ordinacijama Family medica koje rade u sklopu ovog sistema.

 

Autor teksta

Ivana Timotić
magistar farmacije-medicinski biohemičar