Preeklampsija

Preeklampsija je ozbiljan multisistemski poremećaj povezan sa postojanjem povišenog pritiska u trudnoći, i javlja se kod 5 do 7 odsto trudnoćа, predstavlja jedan od vodećih uzroka fetalnog i majčinog morbiditeta i mortaliteta, čineći 10–15% svih smrtnih slučajeva majki. Rano otkrivanje i efikasno lečenje mogu znatno da smanje broj smrtnih slučajeva povezanih sa preeklampsijom.

trudnoća i preeklampsija

Šta je preeklampsija?

Preeklampsija je komplikacija koja nastaje u trudnoći i karakterišu je:

  • visok krvni pritisak
  • porast koncentracije proteina u mokraci
  • i znaci oštećenja nekih organa, najčešće jetre i bubrega.

Preeklampsija se obično javlja tokom druge polovine trudnoće, obično posle 20. nedelje. Ukoliko se ovakvo stanje ne leči, može dovesti do ozbiljnih, fatalnih posledica po majku i dete.

 

 

Simptomi preeklampsije

  1. zadržavanje vode (sa oticanjem, posebno u stopalima, nogama i rukama),
  2. visok krvni pritisak (iznad 140/90mmHg, merena dva puta u razmaku od 4 ili 6h)
  3. proteini u urinu (više od 300 mg/24h).

Sva tri simptoma moraju biti prisutna istovremeno za dijagnozu preeklampsije.

 

Faktori rizika za pojavu preeklampsije:

  • starost trudnica preko 40 godina
  • hronična hipertenzija
  • pregestacijski dijabetes
  • težina trudnice na njenom rođenju
  • preeklampsija u prethodnoj trudnoći
  • indeks telesne mase preko 30
  • blizanačka trudnoća

 

Problem je što se simptomi preeklampsije (poput visokog krvnog pritiska i otečenih stopala, zglobova i šaka) mogu pogrešno zameniti sa normalnim efektima trudnoće, što otežava dijagnozu.

 

Značaj procene rizika za razvijanje preeklampsije:

Trudnice mogu u prvom trimestru da urade skrining, gde se korišćenjem biomarkera u kombinaciji sa ultrazvučnim parametrom, srednjim arterijskim pritiskom i podacima o istoriji bolesti trudnice može odrediti rizik za pojavu rane preeklampsije, što omogućava pravovremenu primenu adekvatnog tretmana kod tih trudnica.

 

Određivanjem placentnog faktora rasta PlGF i solubilnog receptora sFlt-1, omogućeno je da se dijagnoza preeklampsije postavi pre pojave kliničkih simptoma, hipertenzije i proteinurije.

U Aqualab laboratorijama se mogu uraditi testovi PLGF i sFlt-1, čime se otkriva povećan rizik od razvoja preeklampsije, i to  u sledećim stadijumima trudnoće:

 

  • Screening preeklampsije ‒ od 11. do 14. nedelje trudnoće

U prvom trimestru trudnoće je moguće uraditi skrining preeklampsije i izvršiti procenu rizika za razvoj preeklampsije, koristeći podatke laboratorijskih analiza iz krvi majke pri čemu se određuje placentni faktor rasta (PLGF), uz podatke o vrednostima srednjeg arterijskog pritiska i nalaza ultrazvučnog pregleda.

  • Profil preeklampsije ‒ drugi i treći trimestar

Određivanje profila, odnosno procena rizika razvoja preeklampsije u drugom i trećem trimestru se vrši određivanjem parametara iz krvi majke,  i to placentnog faktora rasta PLGF i solubilnog receptora sFlt-1.

 

Preeklampsija – Prvi trimestar skrining

Skrining u prvom trimestru na Preeklamsiju nije alternativa za sFlt-1/PIGF indeks testiranje u drugom i trecem trimestru.On predstavlja inicijalni korak za pronalazenje visokorizicnih pacijentkinja, koje ce se dalje pazljivije pratiti ili ce biti upucene na ustanove viseg ranga. U drugom i trecem trimestru dijagnosticka i prognosticka aplikacija bice koriscena nezavisno od rezultata skrininga kad postoji sumnja na preeklamsiju.

 

 

 

Preeklampsija – Prvi trimestar skrining

 

 

U zavisnosti od rezultata uradjenih testova, mogu se izdvojiti trudnice kod kojih je rizik od razvoja preeklampsije povećan. U tim slučajevima praćenje trudnoće zahteva posebnu pažnju i češće kontrole, sa dodatnim dijagnostičkim testovima i primenom odgovarajuće terapije.

 

Autor teksta

Dragana Grujic Bradic

Dipl. farmaceut-medicinski biohemičar