Upala pankreasa

Upala pankreasa (pankreatitis) predstavlja inflamatorno oboljenje gušterače (pankreasa) do kojeg dolazi kada enzimi koji se inače nalaze u pankreasu (amilaza i lipaza), otpočnu autofagijski proces, pri kojem tkivo pankreasa počinje da se razlaže pod dejstvom sopstvenih enzima. U tom procesu, enzimi koji bi inače trebalo da se transportuju u svom neaktivnom obliku do dvanaestopalačnog creva, ostaju u pankreasu u svojoj aktivnoj formi i počinju da “izjedaju” ovaj organ.

upala pankreasa

Za razliku od ostalih inflamatornih procesa koji mogu biti izazvani bakterijskom ili virusnom infekcijom, upala pankreasa nastaje usled jedne vrste hemijskog zapaljenja koje nije izazvano prisustvom patogenih organizama.

Uloga pankreasa u organizmu

Pankreas spada u grupu vitalnih organa, što znači da je život bez ovog organa nemoguć. Nalazi se direktno iza želuca u gornjem delu abdomena, odakle vrši i egzokrinu i endokrinu ulogu tj. zadužen je za lučenje enzima za varenje u crevima, odnosno za lučenje hormona u krvi, pri čemu učestvuje u regulaciji nivoa šećera u krvi.

Imajući u vidu ove bitne funkcije pankreasa, jasno je zašto bilo kakvo odstupanje od njegovog pravilnog funkcionisanja može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.

U zavisnosti od simptoma kojima su praćeni i kliničkog toka bolesti, pankreatitisi se dele na akutne i hronične.

Akutni pankreatitis

Akutna upala pankreasa se javlja iznenada, a epizoda napada traje oko 48 sati. Za to vreme pacijent oseća jak bol u predelu stomaka, koji se može širiti u leđa i ispod desne lopatice. Uz odgovarajuću terapiju, akutni pankreatitis se leči veoma uspešno. Mehanizam nastanka ovog tipa pankreatitisa nije u potpunosti poznat, ali se sumnja da na njegovu pojavu utiču etiološki faktori kao što su:

  • zloupotreba alkoholnih pića – procenjuje se da čak polovina pacijenata kod kojih se javi akutni pankreatitis u anamnezi ima dugoročnu zloupotrebu alkohola.
  • prisustvo kamenca u žučnoj kesi i žučnim putevima
  • zauške (parotitis)
  • cistična fibroza.

Veoma retko, do akutnog pankreatitisa mogu dovesti i:

  • autoimune bolesti
  • nasledni faktor
  • prekomerna upotreba diuretika
  • infekcija Koksaki virusom
  • povreda žučnih puteva.

Hronični pankreatitis

Hronična upala pankreasa nastaje posle nekoliko uzastopnih epizoda akutnog pankreatitisa, i dovodi do neprestane degeneracije pankreasa i do trajnog oštećenja njegove endokrine funkcije.

U simptome hroničnog pankreatitisa spadaju:

  • Bol u gornjem delu abdomena, sa tendencijom širenja ka leđima
  • Bol u stomaku koji se pogoršava posle obroka i konzumacije alkohola
  • Masna stolica i dijareja
  • Povraćanje
  • Gubitak telesne težine

Upala pankreasa simptomi

Pankreatitis je ozbiljno oboljenje koje se manifestuje kroz lakšu ili težu kliničku sliku.

Prvi i glavni simptom jeste kontinuiran bol lokalizovan iznad pupka, sa tendencijom pojasnog širenja.

Velike zone nekroze (odumiranja tkiva) prisutne su kod teških slučajeva pankreatitisa. One izazivaju jake bolove i zahvataju i okolno tkivo, pri čemu takvo nekrotično tkivo postaje povoljna sredina za razvoj bakterijske infekcije.

Ukoliko osoba oseti bol za koji se sumnja da je izazvan pankreatitisom, potrebno je prekinuti sa unosom hrane što pre, kako bi se pankreas što više rasteretio i prestao da se podstiče na lučenje.

Nažalost, maligna oboljenja pankreasa obično nisu praćena bolom, pa tako osoba ni ne zna da je došlo do malignih promena na ovom organu, sve dok ne dođe do razvoja dramatične kliničke slike. Smatra se da hronični pankreatitis može dovesti do pojave karcinoma pankreasa.

Dijagnoza

Dijagnostički postupak kojim se utvrđuje prisustvo upale pankreasa podrazumeva anamnezu, kliničku sliku, laboratorijska ispitivanja i različite vizuelizacione metode.

Pored izraženog bola u abdomenu, kod pacijenta koji boluje od pankreatitisa detektovaće se i povišen nivo enzima u krvi. Siguran pokazatelj pankreatitisa je prisustvo visoke vrednosti amilaze u krvi pacijenta.

U radiološke dijagnostičke metode za utvrđivanje pankreatitisa se ubrajaju ultrazvučni pregled abdomena, magnetna rezonanca (MR) i CT skeniranja, uz pomoć kojih se traga za prisustvom kamena i zapaljenskih procesa u pankreasu ili žučnim putevima.

Daleko najpouzdanija metoda jeste magnetna rezonanca jer, koja za razliku od ultrazvuka i CT-a, sa visokom preciznošću pruža jasan prikaz žučnih puteva. Žučni putevi mogu da ostanu opskurni prilikom ultrazvuka, jer se usled opstrukcije creva abdomen može napuniti vazduhom koji sprečava jasan prikaz pankreasa.

Lečenje i prevencija

Masna hrana zadaje veoma težak zadatak pankreasu, jer je pankreas prinuđen da luči prekomerne količine lipolitičkih enzima (lipaza), što predstavlja veliko opterećenje za ovaj organ. To implicira da će smanjen unos masne hrane ujedno biti i jedan od vidova prevencije ovog oboljenja.

Kao mera prevencije ali i vid lečenja pankreatitisa, treba praktikovati i zdrav način ishrane koji podrazumeva smanjen unos masti i alkohola, ali i unos velikih količina tečnosti, jer usled upale pankreasa može da dođe do gubitka elektrolita.

Kod pacijenata koji zahtevaju hospitalizaciju, ishrana se ponekad mora obavljati putem nazograstrične sonde, koja uvodi posebnu hranu direktno u želudac, tako da se pankreas ne mora izlagati dodatnom naporu. Takođe, mora se voditi računa i o ostalim vitalnim funkcijama, kao što su rad bubrega i pluća. Kod teških slučajeva pankreatitisa može doći do otežanog rada bubrega pa se pacijent mora priključiti na hemodijalizu, ili čak na kiseonik, ukoliko je došlo do problema sa disanjem.

Za teške oblike pankreatitisa ne postoji specifična metoda lečenja. U tim slučajevima, najbitnije je sprečiti dalji tok odumiranja tkiva pankreasa tako što će se lečiti sve poremećene funkcije organizma.

U okviru terapije se može primeniti i hirurško lečenje, koje podrazumeva otklanjanje nekrotičnih zona, tj. zona odumiranja pankreasnog tkiva.