Patohistologija

Patohistologija se zasniva na obradi i morfološkoj analizi tkivnih uzoraka, dobijenih različitim operativnim tehnikama. To mogu biti endoskopske i incizione biopsije, kao i operativni materijali i biopsija koštane srži. Izuzetno je važno da patohistološka dijagnoza bude precizna, jer predstavlja krajnju, definitivnu dijagnozu.

Patohistološka analiza se sastoji od mikroskopskog i molekularno-biološkog dela.

U sklopu mikroskopske dijagnostike, vrše se histološke i citološke analize.

Histološke analize

Kada je u pitanju histološka analiza, dve tehnike su posebno značajne, narocito u sklopu onkoloških obojenja, a to su histohemija i imunohistohemija. Histohemijska ispitivanja se zasnivaju na različitom vezivanju boja za zdravo i patološki izmenjeno tkivo/ćeliju. Imunohistohemija je tehnika koja funkcioniše po principu dijagnostičkih antitela, koja imaju nekoliko mesta vezivanja: dva za tumor-specifičnu ciljnu strukturu i jedno za koje se može vezati boja. Ova tehnika naročito nalazi svoju primenu u dokazivanju hormonskih receptora kod karcinoma dojke.

Citološke analize

Citološka analiza podrazumeva određivanje ćelijskog sastava s ciljem otkrivanja abnormalnih ćelija, i ima značajnu ulogu u ranoj dijagnostici bolesti. Na ovaj način se mogu analizirati brisevi i punktati iz različitih organa, cerebrospinalna tečnost, mokraća, kao i uzorci dobijeni aspiracionom biopsijom tankom iglom (FNAP).

Molekularno-biološka ispitivanja

Molekularno-biološka dijagnostika je zasnovana na karakterističnim osobinama koje imaju pojedini oblici karcinoma, a koje ih čine posebno osetljivim na jedan ili drugi vid lečenja. Uz pomoć molekularno-bioloških testova, proveravaju se upravo te karakteristike karcinoma, tako da su rezultati ovih testova od presudnog značaja pri izboru odgovarajuće terapije. Osim toga, molekularne analize imaju značaja i u preciznom postavljanju djagnoze, kao i u određivanju prognoze bolesti.