Hipertireoza – ubrzan rad štitne žlezde

Hipertiroizam se javlja kod osoba čija štitna žlezda luči prekomeran broj tiroidnih hormona - trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Smeštena u donjem delu vrata sa frontalne strane, štitna žlezda i hormoni koje luči igraju esencijalnu ulogu u mnogobrojnim metaboličkim procesima u organizmu. U te procese spadaju regulacija telesne temperature, rad srca, mozga i kože.

Prekomeran rad štitne žlezde

Ubrzan rad štitne žlezde dovodi do prekomerne sekrecije hormona i remeti metaboličke procese, dovodeći do zdravstvenih komplikacija od kojih neke mogu ozbiljno ugroziti život pacijenta.

Simptomi hipertireoze

Kao što je pomenuto, prekomerna produkcija hormona T3 i T4 dovodi do remećenja metaboličkih procesa i uvodi organizam u takozvano hipermetaboličko stanje (klinički sindrom hipermetabolizma). Simptomi ovog stanja uključuju:

  • ubrzan rad srca i hipertenziju
  • tremor u rukama
  • prekomerno znojenje
  • neredovne menstruacije
  • iznenadno gubljenje telesne težine
  • povećan apetit
  • tanjenje vlasi i opadanje kose
  • malaksalost
  • poremećaj sna
  • strumu (vidno uvećanje štitne žlezde u predelu vrata)

Ukoliko se jave sledeći simptomi, potrebno je hitno otići kod lekara:

  • vrtoglavica
  • gubitak daha i plitko disanje
  • ubrzan rad srca

Jedan od simptoma hipertireoze može biti i atrijalna fibrilacija – aritmija koja može dovesti do srčanog i moždanog udara. U tom slučaju je neophodno da se osoba odmah obrati lekaru.

Uzroci nastanka hipertireoze

Nastanak hipertireoze vezuje se za nekoliko uzročnika u koje spadaju:

Grejvsova bolest

Grejvsova bolest je autoimuni poremećaj i nalazi se u samom vrhu uzročnika prekomerne aktivnosti štitne žlezde. Ovaj poremećaj dovodi do prevelike produkcije antitela koja stimulišu štitnu žlezdu da luči veliku količinu hormona. Gejvsova bolest češće pogađa žensku populaciju i obično za nju postoji familijarna predispozicija. Osobe koje boluju od ove bolesti imaju upadljive promene na očima koje se manifestuju kroz orbitopatiju, odnosno promene na okularnim i ekstraokularnim mišićima, dovodeći do lakrimacije, konjuktivitisa, fotofobije, i sl. Lečenje hipertiroizma može pogoršati ove simptome.

Tumor jajnika

Na osnovu nedavnih ispitivanja, utvrđeno je da hormoni štitne žlezde mogu igrati ulogu u razvoju tumora jajnika. Naime, ukoliko se nađu u povišenoj koncentraciji, hormoni T3 i T4 mogu inicirati proliferaciju ćelija tumora i podstaći njihov razvoj.

Tireoiditis

Tireoiditis nastaje usled zapaljenskih procesa koji zahvataju tkivo štitne žlezde a dele se akutni tireoiditis (koji nastaje usled bakterijske infekcije), subakutni (nastaje usled virusne infekcije) i hronični tireoiditis (nastaje usled autoimune bolesti, kao što je Hašimotova bolest). Kod akutnog tireoiditisa, najčešći izazivači infekcije su beta-hemolitički streptokok, gram-pozitivne koke i stafilokok, koji do štitne žlezde dospevaju usled širenja infekcije iz grla, krajnika ili limfnih čvorova. Uzroci nastanka subakutnog tireoiditisa su adenovirus, koksaki virus ili grip.

Hašimotova bolest je autoimuno oboljenje koje, pored hipertireoizma, može izazvati i hipotireozu tj.smanjenu funkciju štitne žlezde.

Povišena koncentracija joda

Jod igra jednu od ključnih uloga u organizmu, a sadrže ga upravo hormoni štitne žlezde. Jod je zadužen za mnoštvo telesnih funkcija, kao što su regulacija telesne težine i temperature, metabolisanje proteina, šećera i masti, a takođe je bitan i za razvoj centralnog nervnog sistema fetusa. Kada dođe do povišene koncentracije joda u organizmu, dolazi i do ubrzanog rada štitne žlezde, pa zato treba biti oprezan koliko se joda unosi u organizam. Namirnice bogate jodom su morski plodovi i riba, a u manjim količinama ga ima i u žitaricama i mlečnim proizvodima.

Toksična nodularna ili multinodularna struma

Usled prisustva jednog ili više nodusa (čvorova) u tkivu štitne žlezde, koji potpuno nezavisno izlučuju hormone, dolazi do povećanja nivoa ovih hormona i do nastanka toksične hipertireoze. Uzrok nastanka toksične nodularne strume nije u potpunosti poznat, a statistički podaci ukazuju da se ona nalazi kod svake pete osobe obolele od hipertireoze.

Komplikacije

Papilarni karcinom štitne žlezde

Papilarni tumori su najčešći maligni tumori štitne žlezde. Ovaj tumor se klimički manifestuje kao bezbolni čvor u žlezdanom parenhimu koji može ali ne mora biti palpabilan. Ovaj tumor najčešće metastazira u mozak, pluća i kosti.

Osteoporoza

Ukoliko se blagovremeno ne leči, hipertiroizam može nepovoljno uticati na koštanu masu i gustinu jer prekomerna količina tiroidnih hormona može sprečiti apsorpciju kalcijuma u kostima, dovodeći do osteoporoze.

Kardiovaskularne komplikacije

Kod osoba koje boluju od hipertiroizma, zidovi krvnih sudova bivaju oslabljeni, pri tom snižavajući dijastolni krvni pritisak. Istovremeno se kontrakcije srčanog mišića povećavaju što za posledicu može imati povišen sistolni pritisak. Sve to može dovesti do aritmija, tahikardije ili infarkta miokarda.

Faktori rizika

Postoji nekoliko razloga zašto su neke osobe izložene većem riziku od hipertiroizma. U tu grupu rizika spadaju:

  • familijarna predispozicija
  • pripadnost ženskom polu
  • postojanje hroničnog oboljenja poput dijabetesa ili Adisonove bolesti

Dijagnoza

Da bi se dijagnostikovala hipertireoza, potrebno je obaviti detaljan pregled i laboratorijske analize.

Ukoliko postoje neki od gorenavedenih simptoma, vrše se sledeće analize:

Normalne vrednosti FT4, uz snižen TSH i povišen T3, ukazuju na hipertiroizam.

Izuzetno je potrebno obaviti i ultrasonografiju žlezde i ultrazvuk.

Lečenje

U lečenju hipertireoze i otklanjanju simptoma primenjuje se terapija lekovima i uvodi odgovarajući higijensko-dijetetski režim.

Medilamentozna terapija obuhvata primenu antitiroidnih lekova koji se obično prepisuju osobama sa blagom kliničkom slikom, trudnicama i deci, i to dok su simptomi bolesti još uvek neznatni.

Isto važi i za terapiju radioaktivnim jodom, s tim što je ovaj vid terapije strogo kontraindikovan u trudnoći.

Hirurška intervencija (tiroidektomija) predstavlja proceduru uklanjanja dela štitne žlezde. Ovoj metodi lečenja se pribegava ukoliko pacijent ima tešku kliničku sliku, nije ostvario povoljnu reakciju na medikamentoznu terapiju, ili je izložen riziku od razvijanja karcinoma štitne žlezde.

Pacijentima se preporučuje izbalansirana ishrana bogata belančevinama (jaja, riba), kao i mlečni proizvodi, suvo voće i maslinovo ulje.