Upala bubrega

Upala bubrega (nefritis) nastaje usled delovanja raznih faktora, od bakterijskih infekcija koje do bubrega prodiru putem mokraćne bešike, pa do upale bubrega koja nastaje usled nekog autoimunog oboljenja.

nefritis

Bubrezi igraju esencijalnu ulogu u filtriranju otpadnih materija i viška vode iz organizma ali su isto tako bitni i za filtraciju krvi. Smatra se da jedna četvrtina ukupne zapremine krvi prolazi kroz bubrege na dnevnom nivou.

To znači da će bilo kakve smetnje u radu bubrega potencijalno dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.

Upala bubrega – uzroci

Nefritis (upala bubrega) nastaje kada dođe do zapaljenja nefrona – osnovnih filtracijskih jedinica od kojih su sačinjeni bubrezi.

Do nefritisa dolazi usled virusnih i bakterijskih infekcija, ali se neretko dešava da su za upalu bubrega odgovorni i genetska predispozicija ili dugoročna zloupotreba lekova, poput antibiotika ili nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL).

U ostale faktore rizika ubrajaju se: šećerna bolest, hipertenzija, kardiovaskularna oboljenja, pušenje i gojaznost.

Upala bubrega se odnosi na različita oboljenja, od kojih neka mogu ugroziti život pacijenta ukoliko se blagovremeno ne leče.

Tubulointersticijalni nefritis

Tubulointersticijalni nefritis je oboljenje bubrega koje nastaje usled inflamacije bubrežnih tubula, i dovodi do sprečavanja izlučivanja otpadnih materija iz organizma.

Akutni tubulointersticijalni nefritis nastaje usled nepovoljne reakcije organizma na lekove koji sadrže derivate penicilina, i ovakva stanja se javljaju naglo, pri čemu dolazi i do iznenadnog pogoršanja simptoma.

Kod hroničnog intersticijalnog nefritisa simptomi se javljaju postepeno i vremenom se pogoršavaju.

Pijelonefritis

Pijelonefritis je upala bubrega koju izaziva bakterijska infekcija. Među najčešćim izazivačima infekcija su bakterije Escherichia coli i Staphylococcus saprophyticus, koje do bubrega dospevaju iz vagine i mokraćne bešike. Usled infekcije urinarnog trakta, bubrezi bivaju naročito ugroženi, pa možemo razlikovati nekoliko stupnjeva upale.

Hronični pijelonefritis (koji može ostaviti trajna oštećenja na bubrezima), refluksna nefropatija (neprestano vraćanje urina u bubrežnu karlicu i uretru) i akutni nekomplikovani pijelonefritis (koji se javlja naglo).

Pijelonefritisu su naročito podložne ženske osobe u menopauzi, jer se tada drastično smanjuje broj laktobacila u vagini, što stvara pogodan teren za razvoj bakterijskih infekcija.

Glomerulonefritis

Glomerulonefritis obuhvata različita inflamatorna stanja bubrega čiji su izazivači bakterije poput Salmonella i Staphylococcus, virusi Epstein-Bar i hepatitis virusi, kandidijaza i paraziti Toxoplsma gondii.

Kada bakterije ili drugi patogeni mikroorganizmi prodru kroz kapilarne membrane, javljaju se proteinurija (proteini u mokraći) i hematurija (krv u mokraći). Kod progresivnih subakutnih oblika glomerulonefritisa javlja se i azotemija – povišena koncentracija uree u plazmi pacijenta. Hronični glomerulonefritis se javlja usled sporog, ali progresivnog propadanja glomerula (bubrežnih filtera) i dovodi do hronične bubrežne insuficijencije. Pojedina hronična oboljenja, kao što je dijabetes melitus, mogu dovesti do rapidnog ubrzanja toka glomerulonefritisa, i ta faza se naziva nefrotski sindrom, a praćena je lošom kliničkom slikom koju karakterišu hipoalbuminemija, hiperlipidemija, edemi i sl.

IgA nefropatija

IgA nefropatija (Bergerova bolest) je upala bubrega koju karakteriše formiranje depozita IgA imunoglobulina u glomerulima. Direktna posledica ovoga jeste upravo bubrežna insuficijencija.

Oboljenje se može razvijati godinama, a manifestacije i intenzitet simptoma su veoma individualni. Kod nekih osoba se javlja krv u mokraći (hematurija), dok kod ostalih može doći do potpunog kolapsa u radu bubrega.

I dalje nije poznato šta izaziva IgA nefropatiju ali se sumnja da su za njen nastanak odgovorni genetska predispozicija, oboljenja jetre (ciroza ili hronični hepatitis B i C) i celijakija.

Lupusni nefritis

Sistemski eritemski lupus spada u autoimuna oboljenja čija je etiologija nepoznata. Osobe koje imaju sistemski lupus često imaju i komorbiditete, od kojih je najučestaliji lupusni nefritis. Ovo pridruženo oboljenje je ujedno i najčešći uzrok smrti kod pacijenata sa lupusom.

Klinička slika pacijenata koji boluju od lupusnog nefritisa karakteriše se proteinurijom, mikrohematurijom i povišenom koncentracijom kreatinina.

Alportov sindrom

Upala bubrega praćena hematurijom je osnovna karakteristika Alportovog sindroma. Ipak, ono što ovo oboljenje razlikuje od ostalih tipova nefritisa jeste i pojava gluvoće kod obolelih osoba, često još u detinjstvu, jer je Alportov sindrom nasledan.

Upala bubrega – simptomi

U zavisnosti od tipa nefritisa, javljaju se različiti simptomi čiji intenzitet može varirati od osobe do osobe.

U njih spadaju:

  • bol u leđima (tup ili probadajući)
  • malaksalost
  • drhtavica
  • povraćanje
  • peckanje i bol pri mokrenju
  • često ili retko mokrenje
  • zamućen urin neprijatnog mirisa
  • noćno mokrenje
  • topla i crvena koža, često vlažna

Kada dođe do ovih simptoma, smatra se da je upala bubrega prešla u ozbiljniji stadijum i potrebno je potražiti hitnu medicinsku pomoć. U početku infekcije, simptomi mogu biti blagi ili nepostojeći, pa je neophodno ispratiti tok bolesti i javiti se lekaru što pre.

Dijagnoza

Analizom urina se stiče uvid u stepen oštećenja bubrega , pri čemu povišen broj leukocita i proteinurija mogu ukazati na postojanje upale. Kod upale bubrega se može očekivati i povišen kreatinin i urea.

Ultrazvuk, radiografski snimci i analiza krvi, takođe, mogu pokazati o kom tipu upale bubrega je reč.

U izuzetnim slučajevima se može uraditi i biopsija, naročito kod glomerulonefritisa.

Lečenje

U zavisnosti od izazivača upale bubrega, primenjuju se različite metode lečenja.

Kod bakterijskih infekcija, potrebno je uraditi urinokulturu kako bi se tačno odredili izazivači infekcije a kasnije i prepisali odgovarajući antibiotici. U pojedinim slučajevima, antibiotici se mogu davati i intravenski.

Hemodijaliza i peritoneumska dijaliza se primenjuju u slučaju da postoji terminalna slabost bubrega kako bi se njihova funkcija nadoknadila. Osnovna namena dijalize jeste da ukloni toksine iz organizma jer bubrezi više nisu u stanju da to učine samostalno.

Hidratacija i odgovarajuća ishrana su najznačajniji za oporavak od upale bubrega, ali umnogome pomažu i tokom samog lečenja.

Osobe koje boluju od bilo kog tipa nefritisa treba da izbegavaju so i namirnice bogate kalcijumom, fosforom i kalijumom. U te namirnice spadaju banane, avokado, krompir, pomorandže, sirova šargarepa i paradajz. U ishranu treba uvesti jabuke, borovnice, jagode, kupine, ananas, šljive, breskve, kupus, krastavac i celer.

Namirnice bogate proteinima, poput piletine i ćuretine, svinjetine, teletine i morskih plodova, takođe treba konzumirati pažljivo i u dogovoru sa lekarom.